Svuda u svijetu Srebrenica danas personificira jedan od najvećih zločina dvadesetog stoljeća. Ona je "slika
za portret"ubice, koljača i čovjekomrsca, mjerilocivilizacijskog potonuća jednog vremena i crta na kojoj se
počinje i prestaje biti čovjekom. Slučaj Nure Mustafićiz Bajramovića koja više od dvije godine
sjedi u svom selu i čeka pomoć kako bi kuću sagradila i tako do smrti "hodala putem" kojim su njena djeca nekada
hodala, danas je i najbolji odgovor na pitanje,šta je nama u BiH Srebrenica? Nuri je, naime, zbog činjenice
da joj je sva familija poklana, poručeno da ona danas "nije prioritet" i da treba čekati. Da je tezu o Srebrenici
kao najvećoj moneti za potkusurivanje u BiH lahko braniti svjedoči i niz primjera o tome kako su i u šta sve
trošeni novci namijenjeni kako Nuri Mustafić tako i hiljadama njoj sličnih koji danas "nisu prioritet". Punih
sedam godina spominjanje imena Srebrenica bilo je dovoljno da se bilo gdje u BiH dobije evropski novac za uzgoj gljiva, farmu
brojlera, gradnju vodovoda ili kuće onome ko je nikada imao nije. Ime Srebrenice bilo je dovoljno pa da vaš račun
preko noći bude ukrašen milionom eura namijenjenim "liječenju trauma žena Srebrenice", iako su traume,
nakon potrošenih miliona, i dalje ostajale kao jedina im jasna uspomena na svoj grad i svoje poklane članove porodica. Ime
Srebrenice punih sedam godina bilo je najveći adut u predizbornoj retorici politika domaćih i svjetskih političkih
kalkulanata. S odgovorom na pitanje "šta je nama Srebrenica" danas se malo ko želi suočiti. S razlogom
je ovo pitanje i najbolji odgovor na intelektualnu, moralnu i civilizacijsku zrelost, najprije, Bošnjaka kao naroda ali
i politike koju, nažalost, svih ovih godina uglavnom diktiraju.
|